Mali otok: negdje na Jadranu…..…3 mjesta na otoku: Malčić,
Srednjić i Velčić…..…broj stanovnika na otoku: nikad točno
utvrđen……...struja na otoku: kakva-takva, ali
postoji…….fiksna/mobilna telefonska veza na otoku: kakva-takva, ali
postoji……….katamaranska veza sa kopnom: kakva-takva, ali
postoji……….turističko-smještajni kapaciteti: kakvi-takvi, ali
postoje………kanalizacija na otoku: ne postoji……..
I tu počinje naša priča.
Radovi za prvu kanalizaciju na otoku su počeli. Svi otočani su više
nego uzbuđeni, jer ih je prilično izmorilo pražnjenje septičkih jama,
tako da su često „one stvari“ obavljali i u moru. Zimi je problem zbog
hladnoće mora, a ljeti zbog mnogobrojnih turista sa svojim brodicama
tako da su se sa priličnim entuzijazmom počeli pripremati za svečano
otvorenje kanalizacije. Naši glavni akteri (učiteljica u mirovini,
gostioničarka, grobar i lokalni smetlar) su dobili zadatak pripremiti
malu priredbu za uvažene goste na otvorenju. Redateljsku palicu
preuzela je naša učiteljica, opsjednuta predstavama koje su žanrovski
određene kao „tragedija“. I tako krenu raditi tragediju. Naizgled to
nije trebao biti veliki problem, ali njihovi poljuljani međusobni odnosi
rade probleme od samog početka. Ako uz to dodamo neiskustvo,
nemogućnost dolaska na redovite probe i općenito nerazumijevanje
što je to zapravo tragedija – eh, tu nastaje urnebesna komedija.
Na kraju sve završava gotovo kao u Fellinijevim
filmovima……pucnjavom i (oprostite na izrazu) sranjem.